U jeku prosvjeda protiv rasizma diljem svijeta na udaru su se našli simboli kolonijalne prošlosti i pojmovi na koje dugi niz godina nitko nije skretao pažnju. Međutim, sada su u središtu pozornosti i ocijenjeni kao nepoćutni. Posljednjih mjeseci padale su i bile napadane mnoge skulpture koje se vezuju uz rasizam ili rasističko-kolonijalnu tradiciju.
Još donedavno sasvim uobičajen pojam za osobu tamne boje kože, "Neger" je u potpunosti nestao iz njemačkog rječnika. Kao prva žrtva pala je poznata slastica koja se nekad zvala "crnački poljupci" (Negerküsse) a koja se sad zove "pjenasti poljupci". Slična sudbina bi nakon "Neger" mogla zadesiti i pojam "Mohr" koju njemački rječnik Duden opisuje kao "zastarjeli naziv za tamnoputog stanovnika Mauretanije (današnji Maroko)".
Doduše lik "Mohra" je u 19. stoljeću bio vrlo popularan jer se njime uz prizvuk egzotike i dalekih i zanimljivih krajeva moglo prodavati svašta: od čokolade (pakiranja poznate marke čokolade Sarotti je do 2004. krasio lik tamnoputog, orijentalno odjevenog dječačića a od 2004. je dječačić politički korektno "pobijelio" i sada se, kako se objašnjava na internetskoj stranici poduzeća, radi o "mađioničaru čula" a ne više o "Mohru"), preko kave pa do duhana.
Ambalažu je lako promijeniti jer se radi o tržištu i odluci nekoliko ljudi (ili samog vlasnika) u upravnom odboru. No što kada se radi o grbovima (bavarski grad Coburg) ili stanicama podzemne željeznice (Mohrenstrasse, Berlin)?
Tu je situacija malo kompliciranija kako pokazuju aktualne rasprave. Berlinski Senat (parlament grada-savezne pokrajine Berlina) je nedavno odbacio pokušaj poduzeća javnog prijevoza BVG da preko noći promijeni naziv stanice Mohrenstrasse. "Brzopotezne odluke kod ovakvih pitanja nisu poželjne", rekla je berlinska senatorica za gospodarstvo Ramona Pop (Zeleni) te se založila za širu raspravu stručnjaka, političara i stanovnika kraja oko sporne ulice. Dakle Berlinski Senat, u kojem vladaju socijaldemokrati, zeleni i ljevica pa im se baš i ne može paušalno prišiti epitet političke nekorektnosti, je povukao ručnu kočnicu.
Da stvar bude kompliciranija pokušaji da se stanica nazove po, također obližnjoj, ulici koja je nazvana po ruskom kompozitoru Mihailu Ivanoviču Glinki, je također naišla na kritike jer je, kako tvrde neki izvori, Glinka osim svojom glazbom u povijest ušao i zbog svojih antisemitskih ispada.
To bi moglo biti presudno i u ostalim slučajevima postkolonijalnog čišćenja. Tu je na posebno lošem glasu tzv. Afrička četvrt u Weddingu (dijelu Berlina). Ovdje su mnoge ulice nazvane po osobama koje su igrale važnu ulogu u njemačkim kolonijama u Africi.
U nekim slučajevima je to riješeno elegantno time što su pronađene povijesne osobe istog imena, ali boljeg moralno-etičkog "pedigrea". Tako se npr. Nachtigal trg više ne zove po kolonijalnom upravitelju Gustavu Nachtigalu nego po poćudnom teologu Johannu Nachtigalu.
Mnogi se naime njemački pragmatično, a ne politički bune da bi promjena imena ulica i trgova koštala mnogo novca i birokratskih zavrzlama zbog pečata, uzglavlja pisma i sl. Ovako je vuk sit i koza cijela.
No što je sa slučajem bavarskog grada Coburga koji u svom grbu nosi prikaz koji sada mnogima rasistički jer se služi stereotipima pri prikazu osobe crne boje kože: naglašene usne, kovrčava kosa i velika naušnica. No na grbu Corburga se ne nalazi "neki" crnac nego zaštitnik grada Sveti Mauricijus, general Rimskog carstva porijeklom iz sjeverne Afrike koji je pogubljen zbog svog kršćanstva.
Njegov današnji lik na grbu je djelo nepoznatog srednjovjekovnog umjetnika. Rasprava oko ovog pitanja je još uvijek otvorena. Primjera poput ovog nalazimo po čitavoj Europi: od nizozemskog Zwarte Pieta (crnog pomoćnika Svetog Nikole) ili lika morčića koji su toliko rasprostranjeni po Rijeci i Kvarneru (kuda su stigli iz Venecije). Kakva je njihova sudbina, zasad nije poznato.
Izvor: Deutche Welle
