Za Slobodnu Dalmaciju, jedan je stanovnik Splita podijelio svoje mučno iskustvo. Naime, htio je pomoći prijateljici Ukrajinki na način da joj pošalje nešto novaca.
"Ja sam svojoj prijateljici koja je izbjegla iz Kijeva, i sada živi u jednom izbjegličkom kampu u Bugarskoj, htio poslati 300 eura kako bi ona i kći kupile osnovne namirnice, ali to mi ni uz najbolju volju nije uspjelo. Najprije u splitskoj poslovnici moje matične banke morate uvijek doći do 16 sati, a ako dođete poslije, oni vam ne mogu provjeriti možete li uopće realizirati uplatu. Ako dođete i prije, niste sigurni da ćete taj dan doznati možete li za Ukrajinu uplatiti novac, a posebna je priča ako dođete petkom. Do ponedjeljka računajte da ste “mrtvi” i vi i vaša uplata. Rat bukti, izbjeglice gladuju, a banka radi kao da se to njih ništa ne tiče", kaže i dodaje kako je uplata realizirana, ali njegova prijateljica nije dobila novac.
"Konačno mi u banci kažu da je uplata moguća, ja dolazim i uplaćujem tih 300 eura na prijateljičin račun u JSC CB Privatbank, te plaćam proviziju za transfer novca u iznosu od 190 kuna. Sretan što sam pomogao, odlazim kući i obavještavam prijateljicu, koja mi zahvaljuje i raduje se novcu, koji joj u biti nikada neće doći.
Dva dana nakon uplate dobivam poziv službenice iz ‘moje’ banke, koja me obavještava da mi je novac vraćen na račun jer ih je Intermediary Bank iz Frankfurta, posrednička banka za uplatu na IBAN i Swift ove moje prijateljice, obavijestila da se transfer novca ipak ne može realizirati. I da sreća bude veća, službenica mi je rekla da su mi i Nijemci uračunali svoju proviziju od 25 eura, koju su odbili od moje uplate, i da je to u biti to. Kad sam je pitao kako mogu ostati bez 50 eura za uplatu novca koji nikad nije došao do korisnika, gospođa ili gospođica rekla je da je to tako, odbivši me o svemu ovome obavijestiti na moj e-mail, kako bih imao pismeni trag o svemu ovome. Rekla je “dođite u banku” i razgovor je završio."
No, tada počinju problemi s njegovom prijateljicom. Unatoč faksimilu nije mu vjerovala te ga je čak upitala ako je to bankovna prevara. Njezina banka rekla joj je da pita uplatitelja i njegovu banku gdje je uplatio novac. Dakle, 300 eura nije otišlo, a čovjek je izgubio 50 eura ni za što.
"Želim poslati novac, ona ga željno čeka, a mi se ovako vrtimo u krug, a da nam nitko razuman iz njezine i moje banke ne zna objasniti zašto se to događa. Ja krivim svoju matičnu banku, jer kad je primila i odobrila moju uplatu i uzela od mene proviziju, morala je garantirati da će novac doći ili barem meni vratiti proviziju za transfer novca.
I eto, sada vi pomažite. Proći ćete kao i ja, iznervirani i očerupani, a onaj kome se novac šalje dobit će sumu umanjenu za 20 posto. Dakle, mene će samo slanje novca, u svim varijantama, doći gotovo 80 eura, skoro trećinu od onoga što ću poslati prijateljici.
Moja je prijateljica 2014. godine izbjegla iz Luganska, sada je drugi put morala bježati iz Kijeva. Ona i kći gladuju u bugarskom kampu za izbjeglice, i barem je zaslužila da dobije pomoć koju joj netko iz srca i duše šalje", zaključuje za Slobodnu Dalmaciju.
L.B.
