Stanovnik Majskih Poljana Milan Batić za N1 kazao je kako potres ne bi bio toliko strašan da u njemu nisu nastradali mladi ljudi. Batić je ostao bez doma, no kaže kako mu nadu daju nesebični građani: „Sve što smo imali je porušeno, jedina sreća je što smo svi u kući preživjeli. Sve se u sekundi srušilo. Mama, tata, sin i ja bili smo u kući, na sina i mene je pao ormar, na tatu televizor… Smak svijeta – takav je osjećaj bio. Susjed Tomo izišao u gaćama, da vidi jesmo li živi. Kod bake Ane, susjede, jedva smo otvorili vrata. Našli smo je pod stolom i izvukli iz kuće. Žao mi je mog prijatelja Darka koji ima 20 godina i koji je poginuo. Da mladi ljudi bar nisu poginuli… On je mlado dijete koje je počelo osnivati život u neimaštini, digao je kredit da bi u toj pustinji osnovao život. Kod njega smo bili cijelo popodne na dan potresa, tražili smo ga… Moji su preživjeli – ništa nam više ne treba.“
Istaknuo je kako budućnost za ovo mjesto više ne vidi, no pohvalio je dogradonačelnicu Gline: „Mislim da se Majske Poljane neće više oporaviti. Sve do prekjučer sam imao neku nadu, ali mislim da ovdje – nikad više života. Mi se nemamo na koga požaliti – dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić bila je i prije potresa, digla je ovaj kraj. Nju bi trebali za predsjednicu staviti, bili bi Švicarska za dvije godine. Milan Vrga, načelnik Vojnića, došao je istu večer i pitao nas je treba li nam što. Mirko Oršulić, šumar, došao je i pitao treba li nam kamp kućica. Sa svim sam šumarima radio, s njim nisam, a on je došao. Gradonačelnika Gline treba biti sramota i nikad više tu ne treba doći. Nije prošao, nije pitao… Prije dvije godine sam mu pomagao… Kao da smo cucki. Neka ide na njegovu dušu. Sramota ga treba biti. Hrvatskoj državi ne mogu reći nijedne riječi. Svim Hrvatima u cijeloj zemlji ne mogu reći nijednu ružnu riječ. Oni su nas podigli iz mrtvih. Ovo što se s nama desilo… Da nisu izašli u susret, bili bi mrtav narod. I sada ima budala koje vode stvari po nacionalnosti, ali do kraja života sam zahvalan na obilaženju, donacijama i brizi hrvatskom narodu. To ne mogu zaboraviti dok živim. Ako budem mogao negdje živjeti, ostat ću ovdje, da si koliko – toliko pomognemo,“ prenosi N1.
