Na Sveučilištu u Rijeci trenutno se nalazi devet studenata i studentica iz Ukrajine. Jedna od njih je i 20-godišnja Valeriia Stepanovych iz Dnjipra, koja pohađa Ekonomski fakultet u Rijeci.
"Tužna sam, mislim da to ne zaslužujemo. Kada učite povijest Ukrajine, ruska opresija je nešto uvijek prisutno. Najbolji primjer je to što velika većina ljudi u Ukrajini govori ruski, jer je naš jezik bio zabranjivan", govori ova studentica za HRT.
Dio njezine obitelji još se uvijek nalazi u Ukrajini. Tata ne smije napustiti zemlju, a baka i djed ne žele. "Zabrinuta sam svaki dan i svaku minutu. Strah me čitati vijesti. Strah me da ne izgubim kontakt. Ali znam i gore situacije, gdje ljudi nisu u kontaktu s obitelji, ne znaju jesu li živi, to je za neke jedina stvar koju žele znati - jesu li njihovi živi", dodala je.
No, Valeriia je, unatoč situaciji, zadovoljna u Rijeci. Ovdje je već drugi put, preko studentske razmjene. "Ljudi su jako pristojni i otvoreni, osjećam se jako ugodno. Ne osjećam nikakav pritisak. Osjećam se kao kod kuće, ne kao strankinja. I jezik je dosta blizak ukrajinskom. Nije mi jako težak, učim ga i trudim se s ljudima govoriti hrvatski", rekla je.
Mlada ukrajinska studentica već sad razmišlja o budućnosti. Ne zna hoće li se uskoro moći vratiti u svoj grad, ali to svakako želi. "Jako mi se sviđa Rijeka, ali želim imati priliku vratiti se u Ukrajinu - u moj grad. Uživam u svakom trenutku ondje. Ali trenutačno ne znam mogu li. Zato sada moram planirati svoju budućnost", rekla je.
L.B.
