Na današnjem šestom po redu Hodu za život okupilo se više tisuća ljudi. Hod za život održao se pod motom "Za zaštitu svakog ljudskog života, bez diskriminacije" što, kako ističu organizatori, uključuje i zaštitu života starijih ljudi od moguće eutanazije. Sa razglasa su se puštale domoljubne pjesme, prodavale njihove majice. „Ovo je hod za zaštitu svakog života. Naša je građanska dužnost da se zalažemo za zaštitu svakog ljudskog života, tako i nerođene djece”, rekao je za N1 Luka Hudinčec, jedan od organizatora. Na ulazu u Ilicu dočekalo ih je 20-ak prosvjednika koji su izvjesili transparente na kojima se traži pravo žena na izbor.
Potom, jedna od organizatorica Hoda za život uzela je mikrofon u ruke i rekla zašto se danas hoda: "Kako vas je lijepo vidjeti. I staro i mlado, vidjela sam trudnice. Kad smo bili nerođena djeca u trbuhu naše majke, mi smo se smijali. Baš kao što se sad smijemo. Dijete se smije već s 12 tjedana starosti. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo. Želim živjeti u državi gdje se svakog čovjeka štiti od početka do kraja. Žene su gospodarice svog tijela. Ali onog trenutka kad je trudna, ona nosi drugo tijelo u sebi. Drugi DNK. Trudnica je već majka.“ Potom se obratio Luka Hudinčec rekavši: „Danas sam hodao za nerođenu djecu i njihove majke. Za tolike žene koje u krizi nemaju potporu niti obitelji niti društva. Kažu istraživanja da 75 posto žena pobačaj napravi zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline.“
No, podsjetit ćemo i na od velike važnosti projekt "Hrabre sestre" čiji je nositelj Centar za građansku hrabrost.
Zorana nije očekivala da će poziv stići tako brzo. Dva tjedna ranije prijavila se putem interneta za Hrabru sestru i još uvijek razmatra razinu sudjelovanja koju je željela s novom inicijativom.
Majka dvoje djece željela je pomoći, ali bila je nervozna zbog socijalnih implikacija povezanosti s takvom skupinom. Hrabre sestre, osnovane u rujnu prošle godine, namjeravaju podržati hrvatske žene koje su pobacile. Nada Peratović, pravnica i osnivačica grupe, bila je na drugom kraju Zoraninog poziva.
Mlada žena dogovorila je abortus u susjednoj Sloveniji, ali nije željela ići sama. Nada Peratović zamolila je Zoranu da je odvede na zahvat. "Rekla sam Nadi da mi treba pet minuta, a zatim sam spustila slušalicu. Ispitala sam se misleći:„ Je li to nešto što želim učiniti, mogu li se nositi s tim, radim li nešto pogrešno?“ Tada me to pogodilo, bila je tu žena kojoj je trebala pomoć druge žene i to je bilo sve što sam trebala znati.", rekla je nedavno za Al Jazeeru u mirnom kafiću u starom gradu u Zagrebu.
Zorana je bila unutra. Peratović kaže da je odlučna smanjiti rastuću stigmu oko pobačaja u Hrvatskoj, ali razumije da Hrabre sestre ne mogu biti uključene u rezerviranje termina ili donošenje odluka. One nude podršku i ništa više. Pobačaj je i dalje pitanje podjele u zemlji. U subotu se u Zagrebu održao godišnji marš Hoda za život.
Nakon godinu dana zaključavanja, aktivisti koji se bave izborom vjeruju da će hodači za život iskoristiti trenutak da pokrenu svoju kampanju protiv pobačaja. Pobačaj je u Hrvatskoj legalan, ali većini žena postaje sve teže pristupiti tom zahvatu. Od neovisnosti zemlje 1991. godine, neprestano se prigovara zakonu iz 1978. godine koji omogućava provođenje zahvata do 10. tjedna trudnoće. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 1985. bilo je 823 zahvata pobačaja na 1.000 živorođenih. Do 2016. ta je brojka pala na 67 zahvata na 1.000 živorođenih.
Neki tvrde da je ovaj trend odraz hrvatskog odnosa prema pobačaju. Ali aktivisti koji se zalažu za izbor kažu da su brojevi posljedica povećanog pristupa kontracepciji, spolnom odgoju, planiranju obitelji i posljedicama amandmana iz 2003. godine koji je liječnicima dao pravo na prigovor savjesti. Također ističu kako se brojke ne odnose na nepoznati broj ilegalnih pobačaja koji su se dogodili u cijeloj zemlji.
"Gotovo 60 posto liječnika sada se smatra prigovornicima savjesti", tvrdila je Peratović. "Kao rezultat toga, mnoge su žene prisiljene otkazati zahvat u privatnim klinikama ili otputovati u inozemstvo pod izvanrednim troškovima i opasnošću po sebe."
Zorana je mladu ženu pokupila hladnog dana u prosincu. S Covid-19 testovima u ruci, bila je neugodna vožnja do slovenske granice udaljene sat vremena. 45-godišnjakinja je govorila o pandemiji i počela se žaliti na svoju djecu - zbog čega je kasnije i sama sebe vrijeđala. "Oboje smo bili toliko nesigurni", rekla je. Rekli su graničarima da idu posjetiti prijatelja u bolnicu i propušteni su.
U klinici su bile razdvojene i mogle su komunicirati samo putem WhatsAppa. "Bila je tako prestrašena", rekla je Zorana. "Davala mi je sve informacije iz sekunde u sekundu."
Dok je čekala, Zorana je kupila sokove i sendviče u obližnjem SPAR-u, a nekoliko sati kasnije, kad se mlada žena vratila u automobil, briznula je u plač kada je ugledala vrećice. “Mislim da nije plakala zbog pobačaja. Stalno je govorila: ‘Ovo je tako lijepo’. Mislim da je to bilo zato što je netko učinio nešto lijepo za nju i to je bila prijelomna točka. "
Od 130 žena koje su se prijavile za Hrabru sestru, 40 ih je sada obučeno nakon pohađanja niza predavanja. Među učiteljima bila je i ginekologinja veteranica dr. Jasenka Grujić, koja je tijekom svoje 46-godišnje karijere svjedočila dramatičnim promjenama u pristupu pobačaju. "Možete vjerovati da je Djevica Marija bila djevica, ali ako ste ginekolog, jedina ste osoba koja može pomoći ženi ako želi pobaciti. Ako odbijete, idete protiv vrijednosti naše profesije."
Ali dr. Boris Ujević, ginekolog iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, želi restriktivnije zakone o pobačaju i vjeruje da je prigovor savjesti "bitno ljudsko pravo". Odbacuje argumentaciju dr. Grujić, rekavši: „Medicina je zacjeljivanje, a pobačaj to ne čini. Volio bih da abortus na zahtjev bude zabranjen, ali to se ne može dogoditi nakon presude ustavnog suda iz 2017. koja je rekla da zakon iz 1978. ne krši ustav. Stoga mislim da bi trebalo uvesti obvezno savjetovanje kako bi se pomoglo ženama. "
Među hrabrim sestrama raste zabrinutost da bi takav potez ženama otežao život. Ivančica Djukec, još jedna hrabra sestra, spremna je suočiti se s bilo kojim preprekama. 43-godišnjakinja bila je odlučna prijaviti se nakon što se borila pronaći nepristrane informacije o pobačaju kad je saznala za fatalnu anomaliju fetusa u 17. tjednu druge trudnoće. “Izdržala sam 18 sati muke i boli, sve što donosi stvarni porod, ali nije bilo sretnog završetka. Prijatelji i obitelj su me nakon toga u čudu gledali i pitali ne postoji li više 'ljudski pristup' rješenju. To me učinilo tako usamljenom. Hrabre sestre rade na tome da drugi to ne dožive."
Izvor: Al Jazeera
