Ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta, Damir Skok jutros je izvijestio kako je cijeli zoološki tuguje zbog smrti mladunčeta morskog lava koje nije doživjelo niti mjesec dana života. Mladunče je ostalo bez majke Edith 10. srpnja. Nakon toga, svi djelatnici zoološkog ulagali su nadljudske napore kako bi pokušali othraniti mladunče koje zahtijeva 24-satnu skrb.
Majka mladunčeta, Edith imala je 18 godina te je rođena u Amsterdamu. Nakon što je uginula njezino tijelo poslano je na razudbu, a patolog je u želucu morske lavice pronašao gumenu zmiju. Na želučanoj sluznici uočene su brojne promjene. Od toga da je sluznica bila prožeta točkastim krvarenjima, erozijama pa sve do ulkusa. Gumena zmija iskoristit će se da posjetitelje upozori na to da je strogo zabranjeno penjanje na rubove nastambi i da je zabranjeno djecu podizati na ograde: “Naime, time ugrožavaju sebe i životinje, a predmeti koji im mogu pritom ispasti, za naše životinje mogu biti fatalni”, poručio je ravnatelj. No, djelatnici nisu mogli tugovati zbog smrti morske lavice. Morali su brinuti o mladunčetu: „Othrana mladunčeta u prvim tjednima njegova života izuzetno je izazovna i često nije uspješna, no iako smo znali da statistika nije na našoj strani, dali smo sve od sebe i fizički i psihički. Smrt mladunčeta 22. srpnja uistinu nas je teško pogodila.“
Izvor: ZOO Zagreb
Mladunče je odbijalo jesti smjesu za othranu perjara, a kako bi zaustavili pad na težini mladunčeta, uz pokušaje prihvaćanja bočice, morali su pristupiti i apliciranju hrane pomoću jednjačke sonde izravno u želudac što se prakticiralo 4 - 6 puta na dan. Mladunče su nakon spavanja vodili na isplivavanje i druženje sa starijim bratom pa ga opet hranili. Sisavci na othrani podložni su imprintingu, odnosno navikavanju na čovjeka pa je mladunče imalo osjećaj sigurnosti uz čovjeka. Samim time, uvijek je netko morao biti uz mladunče. Ravnatelj zoološkog ističe kako je nakon smrti Edith cijela obitelj lavova bila u žalosti te im je pao apetit. “Morski lavovi su visokointeligentne životinje jako vezane uz svoju zajednicu, pa gubitak važne jedinke na njima ostavlja trag.”
„Iako smo svjesni da su jako male šanse za preživljavanje mladunaca koji se nađu u ovakvim nesretnim situacijama i u glavi si pokušavaš posložiti da se ne vežeš uz životinju, to jednostavno ne možeš. Rad sa životinjama za nas nije samo posao. To jednostavno živiš i uvijek ćeš dati sve od sebe“, zaključila je kuratorica za sisavce Dijana Beneta.
Izvor: Jutarnji list
