Prije nekoliko dana susreli smo se s realnošću Rijeke 2020 EPK. Naime, na internetskim stranicama Grada Rijeke i na stranicama Rijeka 2020 objavljeno je priopćenje o privremenom obustavljanju većine aktivnosti projekta kao i o otpuštanju 59 djelatnika koji su radili na samom projektu. Među objavama EPK Rijeka 2020 u posljednje vrijeme nastalo je zatišje, a pojavila su se i nagađanja o smrti projekta.
Novinar Edi Prodan na svom Facebook profilu objavio je kako ima ljudi koji mogu spasiti EPK i kako ima nade da EPK postane riječki projekt. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"IMA LJUDI KOJI MOGU SPASITI EPK
Bila su, kako da ne, upućena mi pitanja ovih dana - zbog čega ne pišeš o propasti EPK? Dva su razloga. Prvi je taj da se držim pravila kako se nikad ne udara protivnika koji leži na tlu, u ranama.
Drugi je onaj da sam svojim FB postom od 25. ožujka, pitanjem istaknutim u naslovu "Gdje je nestao EPK?" zapravo dao odgovor i tada se s njime oprostio u formi u kojoj je nastao i do tada postojao. Drugi, pa i danas aktivni su - šutjeli.
Danas, kad je s desecima milijuna kuna prenapuhani sustav implodirao i urušio se, pa ipak je licemjerno likovati nad njegovom propašću.
Jer da, jako mi je jako žao baš svih koji su dobili otkaze. Ne mislim da su bili "uhljebi", bili su ljudi koji su zdušno radili svoje poslove. Ono s čim se nisam slagao sve vrijeme osmišljavanja mozaika EPK bila je činjenica da je, iz meni nepoznatih razloga, u širokom luku zaobilazio najveći dio domaće kulturne scene. Bio mi je nevjerojatan i sumanuti ples milijuna, ali u poprilično poremećenom svijetu kakav je vladao prije korone, o novcu sam prestao razmišljati. Znao sam si postavljati pitanje kako to da ja s mojih mjesečnih nešto više od tisuću eura plaće sasvim dobro živim, a da su njima, EPK birokratima i ponekim autorima, za neke sasvim prozaične projekte potrebne stotine tisuća kuna. To mi nije bio jasno. Ali, kažem, novac nisam razumio nikad iznad relacije da ga imam dovoljno za platiti "turu". I da, s mnogim ljudima koji su činili EPK, ili su s vremenom iz njega otpadali, bio sam i bit ću u dobrim odnosima. Bit će mi ih drago susresti, zastati i s njima se družiti.
Ali upravo stoga što imam karakter prasca koji uvijek njuškom gura naprijed, ne osvrće se natrag, mislim da je ovo prilika da EPK učinimo uistinu - riječkim projektom. Onako kako su to u prethodna dva dana pokazali Urban i File. Srcem i energijom. Ne novcem.
Istinski se u svemu ovome grozim se jedino definicije koju sam ovih dana sunovrata jednog od najvažnijih riječkih projekta svih vremena pročitao: "EPK nje mogao uspjeti jer Rijeka u međuvremenu postala demografski i duhovno devastirana"?! Opasno razmišljanje, pokazuje karakter osobe koja bi nakon brodoloma, u težnji dohvaćanja čamca spasa, bez imalo grižnje savjesti prvom do sebe gurnula glavu pod vodu i udavila ga. Kako bi ona isplivala.
Ako smo uistinu Rijeka i ako nam je stalo, EPK mora biti spašen. Ali, kao i u sportu, mora dobiti novog selektora. Osobu sa svim elementima koje mora posjedovati čelnik jednog multidisciplinarnog projekta. Mora prije svega biti umjetnik, ali s osjećajem za troškove, za novac. Mora biti strašću uronjena u sve ono što znači EPK, ne doživljavati ga uredskim poslom. I ma koliko možda patetično zvučalo - iznad svega mora voljeti Rijeku! Potom oko sebe okupiti tim ljudi koji taj posao neće raditi zbog plesa milijuna. Već iz strasti. Znam i tko je to, ali neću mu spomenuti ime. Jer on to ne želi. Ali da on to jeste, prije i iznad svega umjetnik, osoba sa sjajnim osjećajem za organizaciju, mobilizaciju, osoba predivne empatije, blag i ugodan kad su oko njega takvi ljudi i fanatično agresivan kad vidi da se nekog samo zato što je drugačiji maltretira. Umjetnik koji da bi stvarao i bio kreativan ne traži proračunske novce. Njemu EPK u ruke i da vidiš veselja!
Pa nismo valjda toliko glupi da se samo tako, zato što je propao neumjereni, bahati ples milijuna, kažemo kako je propao EPK?! Ne, Rijeka je i dalje prijestolnica kulture i ako joj se odmah, već ovaj tjedan odredi novi selektor uvjeren sam kako će tek sada, u pravim rukama, krenuti istinski EPK proces. Kako će Rijeka pokazati svojim snagama ono što uistinu jeste. I baš takva, totalno svoja, pokupiti "standing ovation", pljesak na otvorenoj sceni čitave Europe. Pukla je ekonomska bahatost, ali ne'k nam živi - EPK. On je naš, ne damo ga bez borbe."
