Okruživanje prirodom čini čuda za naše tijelo, od boljeg mentalnog zdravlja do zdravijeg srca i snažnijeg imunološkog sustava u razvoju. Toliko da neki liječnici doslovno propisuju prirodu kao lijek.
Nova istraživanja možda su pronašla potencijalno objašnjenje za neke od ovih dobrobiti: ljudi koji žive u područjima okruženim prirodom obično imaju mlađu biološku dob.
"Ova je studija bila pokušaj kvantificiranja blagotvornih učinaka zelenih površina na staničnoj razini i opsega u kojem zelene površine mogu pomoći u nadoknadi šteta za okoliš", kaže socijalni ekolog Aaron Hipp sa Sveučilišta North Carolina State.
Ispitujući 7827 ljudi i njihova kućna okruženja, istraživači su otkrili da oni koji žive u područjima ispunjenima s više parkova, vrtova, drveća i druge vegetacije imaju duže telomere – regiju u sekvencama DNK koja je povezana s dugovječnošću. "To je bilo točno bez obzira na rasu, ekonomski status, jesu li pili ili su pušači", objašnjava Hipp. Telomere su ponavljajući dijelovi DNK koji se nalaze na krajevima svakog od naših 46 kromosoma, sprječavajući odmotavanje genetske molekule poput plastičnih krajeva vezica. Svaki put kad se stanica podijeli, telomeri unutar njih postaju kraći, sve dok stanica više ne može dijeliti svoj genetski materijal i njezina stanična linija izumre. "Ovo telomere čini važnim markerima biološke starosti, odnosno pokazuju koliko su naše stanice istrošene", objašnjava geoprostorni analitičar Sveučilišta u Edinburghu Scott Ogletree.
"Znamo da mnoge varijable – poput stresa – mogu utjecati na brzinu trošenja naših telomera."
Dobro je poznato da zelene površine ublažavaju stres na mnogo načina
Biljke nam pomažu u zaštiti i izolaciji od okoliša, održavajući naše okruženje hladnijim do nekoliko stupnjeva tijekom toplinskih valova. Smanjuju zagađenje zraka i buku. Zelene površine potiču fizičku aktivnost i društvene interakcije te su povezane s manjim rizikom od kriminala. Ipak, u isto vrijeme učimo koliko su naši umovi i tijela intrinzično ovisni o prirodnom svijetu, postali smo više odvojeni od njega nego ikad, u percepciji kao i u našoj fizičkoj stvarnosti. Ova nepovezanost je vjerojatno pridonijela propadanju prirodnog svijeta oko nas (šesto masovno izumiranje), budući da smo izgubili svijest o tome kakav bi svijet oko nas trebao biti – situacija povezana s fenomenom sindroma pomicanja osnovne linije. Iako ovaj fenomen može ponuditi određenu psihološku zaštitu u kratkom roku, također je opasan za naše buduće zdravlje, a studije poput ove sada pokazuju neposredne učinke koje odvajanje od prirode ima i na naše zdravlje.
"Uzimajući u obzir prosječnu stopu opadanja u uzorku, zeleni prostor bi mogao smanjiti biološku dob osobe za 2,2 do 2,6 godina", izračunali su Ogletree i kolege. Naravno, moćne dobrobiti prirode djeluju samo do određene točke. Kada je tim uzeo u obzir faktore rizika kao što je onečišćenje zraka, pozitivni učinci zelenih površina su nestali. Njihova je studija također istaknula utjecaj rasnih nejednakosti na ograničavanje pristupa ljudi zelenim površinama. Bijelci koji nisu latinoameričkog podrijetla u studiji živjeli su u najzelenijim područjima, koja su općenito imala nižu rasnu/etničku raznolikost. Štoviše, utjecaj nije toliko jasan kada se razmatraju same žene, što sugerira da bi dodatni rizici od bolesti ili dodatni društveni stres mogli igrati veću ulogu u duljini njihovih telomera. Istraživači sumnjaju da stres koji ovi drugi čimbenici doprinose može nadmašiti dobrobiti zelenih površina. "Zeleni prostor je iznimno vrijedan za zajednicu, ali nije dovoljan da sam nadvlada sustavni rasizam i učinke ekonomske segregacije i izazove ekološke pravde", kaže Hipp. "Ova studija potiče ideju da je stvaranje zelenih površina u zajednici važno, ali jednako je ključno – ili još važnije – za nas da se pozabavimo štetama za okoliš."
Čak i ako vašem susjedstvu nedostaje zelenih površina, svi možemo pronaći načine da se pokušamo ponovno povezati s prirodom – čak i ako je to samo primjećivanje kukaca oko vaše kuće ili postavljanje vrta na vašem balkonu.
Izvor: Science Alert
