Španjolska je ušla u povijest kao prva europska zemlja koja je zakonski priznala potrebu za menstrualnim dopustom. Odluka španjolskog parlamenta iz 2023. godine omogućava ženama da uzmu do tri dana plaćenog dopusta mjesečno u slučaju „onesposobljavajuće menstruacije“, s mogućnošću produženja na pet dana uz liječnički nalaz. Trošak bolovanja snosi javni sustav socijalnog osiguranja, što dodatno potvrđuje ozbiljnost s kojom se pristupa ovom pitanju.
Ovaj potez naišao je na široku podršku među ženama diljem svijeta, ali je također potaknuo nužnu raspravu o tome kako se globalno pristupa temi menstruacije, osobito u profesionalnim okruženjima. I dalje je riječ o tabu-temi u mnogim društvima, zbog čega žene često trpe u tišini, unatoč ozbiljnim zdravstvenim smetnjama koje im onemogućuju normalno funkcioniranje na radnom mjestu.
Menstruacija na radnom mjestu: globalna slika
Statistike pokazuju da gotovo 80 % žena osjeća nelagodu tijekom menstruacije, dok 40 % prijavljuje jake bolove. Unatoč tome, većina država još uvijek nema nikakvu zakonsku regulativu kojom bi se ženama omogućio dopust u takvim situacijama. U tim okolnostima, španjolski zakon djeluje kao svjetionik nade, potičući i druge zemlje na promišljanje o zdravlju i dostojanstvu zaposlenica.
Iako Španjolska prednjači u Europi, nekoliko drugih zemalja već godinama primjenjuje politike menstrualnog dopusta. Global Woman Leader napravio je pregled sedam zemalja koje su uvele menstrualni dopust za žene tijekom menstruacije.
Indonezija je još 1948. godine uvela pravo žena na dva slobodna dana mjesečno tijekom menstruacije. Iako zakon i dalje postoji, praksa je pokazala da ga mnogi poslodavci ne poštuju.
Japan je pionir u ovoj sferi – još 1947. godine uveo je politiku „Seiri Kyuka“, no danas samo 0,9 % žena koristi to pravo, što ukazuje na snažan društveni pritisak i stigmu.
Južna Koreja od 2001. omogućuje jedan dan menstrualnog dopusta mjesečno, uz opciju novčane naknade ako žena ne iskoristi dan. Ipak, koristi ga tek oko 19 % žena, najviše zbog društvenih predrasuda.
Tajvan ženama daje tri dana godišnjeg menstrualnog dopusta uz pola plaće. Sve iznad toga tretira se kao klasično bolovanje.
Vijetnam od 2020. nudi tri dana plaćenog dopusta mjesečno, a žene koje ga ne koriste imaju pravo na dodatnu financijsku naknadu.
Zambija, pak, ima jedinstvenu politiku nazvanu „Majčin dan“ – pravo na jedan slobodan dan mjesečno, bez obveze opravdanja. Ovaj zakon iz 2015. godine štiti sve žene, neovisno o majčinstvu.
Više od zdravstvenog pitanja – borba protiv stigme
Menstrualni dopust nije samo pitanje zdravlja već i ravnopravnosti spolova. Njegovim zakonskim uvođenjem priznaje se stvarna fizička i emocionalna iscrpljenost koju mnoge žene proživljavaju. Ujedno, to je korak prema rušenju predrasuda i tišine koja okružuje menstruaciju.
Španjolski primjer može potaknuti i druge zemlje da preispitaju vlastite radne politike i otvore prostor za otvoreniji dijalog o zdravlju žena. Iako još uvijek mali broj država priznaje menstrualne potrebe kao legitimne razloge za dopust, trendovi pokazuju da se svijest mijenja – sporo, ali sigurno.
Uvođenjem menstrualnog dopusta, države šalju jasnu poruku: zdravlje žena je važno, a menstruacija ne smije biti razlog za šutnju, stigmu ili diskriminaciju.
