Osim kao velikog znastvenika, svijet pamti Alberta Einsteina i kao učenika koji je školske obaveze prilagođavao svojim pravilima. U ulozi roditelja sinova Hansa Alberta i Eduarda stoga se vodio neuobičajenim pravilima odgoja te je za svako dijete zagovarao slobodu da nađe ono što želi raditi u životu.
U pismu koje je 1915. poslao sinu Hansu Albertu donosi mu zanimljive savjete:
Moj dragi Alberte,
Juče sam primio tvoje pismo i bio sam jako sretan. Već sam se uplašio da mi možda više nikada nećeš pisati. Kada sam bio u Zurichu, rekao si mi da ti je neugodno kada tamo dolazim, pa sam mislio da je bolje da se sastajemo na nekom drugom mestu, gdje nitko neće remetiti naš mir.
Moram inzistirati da svake godine provedemo cijeli mjesec zajedno, kako bi ti vidio da imaš oca koji te jako voli. Tada bi mogao i naučiti dosta stvari od mene, one kojima te nitko drugi ne bi mogao naučiti. Ono što sam ja postigao napornim radom neće biti dostupno samo strancima, već naročito mojim sinovima. Ovih dana sam završio jedan od najljepših radova svog života, kada budete stariji, reći ću vam o čemu je riječ.
Jako mi je drago što si pronašao sreću u klaviru. To i stolarstvo su po mom mišljenju za tvoje godine najbolje okupacije, bolje čak i od škole. Na klaviru sviraj skladbe koje ti gode čak i ako ti ih učitelj ne dodjeli. To je način na koji ćeš najviše naučiti, jer kada radiš nešto u čemu uživaš, nećeš ni primjetiti da vrijeme prolazi. Ja sam ponekad toliko zaokupljen svojim radom da zaboravim da trebam jesti.
Tebi i Teteu tata šalje poljubac.
Pozdrav mami.
