U razgovoru s voditeljicom Vedranom Lisicom Pavlović, psihologinja Tijana Debelić Marković za Radio Rijeku objasnila je kako su aplikacije za upoznavanje istovremeno i uzrok i posljedica društva u kojem živimo. Dok su se nekada veze sklapale kroz dogovorene brakove, duga dopisivanja ili slučajne susrete u kafićima, danas je digitalni svijet postao glavna pozornica za romansu.
"Došli smo do toga da se ljudi u puno većem broju nego što je to bilo zamislivo prije upoznaju putem različitih aplikacija. Promijenio se cijeli mentalitet, a ne samo način na koji se upoznajemo", istaknula je Debelić Marković, dodajući kako kritike o površnosti i kratkotrajnosti takvih odnosa nisu uvijek utemeljene.
Od dogovorenih brakova do 'swipe' kulture
Povijest upoznavanja partnera prošla je kroz dramatičnu evoluciju. Od strogo kontroliranih dogovorenih brakova, preko romantičnih pisama i upoznavanja preko zajedničkih prijatelja, stigli smo do ere u kojoj je potencijalni partner udaljen samo jedan "swipe". Debelić Marković smatra da su aplikacije samo ubrzale i proširile ono što je oduvijek postojalo: ljudsku potrebu za povezivanjem.
"Svaki proizvod, pa tako i ove aplikacije, doživio je uspjeh samo zato što postoji prethodna ljudska potreba", naglasila je. Aplikacije su, prema njezinim riječima, proširile "bazu" potencijalnih partnera. "Recimo, u jednom gradu poput Rijeke imate određen broj muškaraca i žena koji se mogu upoznati. Kad uzmete aplikaciju, taj broj se jednostavno proširi. Naravno, naići ćemo na puno više ljudi koji nam ne odgovaraju, ali imamo i veće mogućnosti da ćemo upoznati baš tu srodnu dušu."
Paradoks izbora: Jesmo li iskreni iza ekrana?
Jedno od ključnih pitanja jest koliko su ljudi iskreni na svojim profilima. Psihologinja nudi iznenađujuću perspektivu: laž i uljepšavanje nisu izum digitalnog doba.
"Budimo iskreni, ljudi kad izlaze iz kuće svakodnevno 'lažu'. Sama činjenica da mi žene stavimo podstavljene košarice, visoke pete i šminku, a muškarci uređuju frizure i brade... mi već fizički utječemo na svoj izgled", objašnjava Debelić Marković. Smatra da se ljudi oduvijek predstavljaju u najboljem svjetlu na prvim spojevima, a aplikacije su to samo učinile vidljivijim i potencijalno ubrzale proces razotkrivanja, što može biti i prednost. "Možda čak i brže dođe do toga, pa nekako lakše čovjek 'pročisti' one s kojima potencijalno može imati nešto."
Ipak, prevelik izbor stvara i osjećaj da "uvijek može bolje", što otežava stvaranje stabilnih veza. Moderni mentalitet brzine i potrošnosti prelio se i na međuljudske odnose, no psihologinja ističe da to nije univerzalno pravilo i da mnogi koriste aplikacije na drugačiji, zreliji način.
Utjecaj na samopouzdanje i zamke generalizacije
Konstantna izloženost ocjenjivanju i mogućnost odbijanja na aplikacijama predstavljaju "sklizak teren" za samopouzdanje. "Puno više kontakata imate nego uživo, pa tako i puno više odbijanja možete 'kolekcionirati'. Puno češće će vas netko odbiti nego što se to dogodi u stvarnoj komunikaciji", upozorava Debelić Marković. Ključ je, kaže, shvatiti da odbijanje ne govori ništa o našoj vrijednosti kao osobe.
Upitana o razlikama među spolovima, oprezno je primijetila kako kod muškaraca postoji češća tendencija da u početku interes bude više fizički, dok žene češće traže dublji, emocionalni odnos. Ipak, naglašava da je riječ o generalizaciji te da se te početne namjere mogu promijeniti. "Ne volim pretjerano generalizirati jer realno nemamo koristi od toga." Kao dokaz da pravila ne postoje, ispričala je uspješnu priču svoje klijentice koja je preko aplikacije upoznala supruga iz Australije, s kojim danas ima sretan brak i dijete.
Na kraju, zaključak je jasan: aplikacije su samo alat. "Kao i sve, i ovo može biti oružje ili koristan alat. Može biti otrov, a može biti i lijek. Pitanje je kako ga koristimo", poručuje Debelić Marković. Za uspjeh u potrazi za ljubavlju, bilo online ili uživo, najvažnije je biti iskren prema sebi i drugima, jasno iznositi svoje namjere i ne dopustiti da nas neuspjesi obeshrabre na putu do pronalaska srodne duše.
