U sklopu Rijeke psihologije u prostorijama udruge OKOLOnaOKOLO sinoć je održana radionica Dubravke Veršić, prof.psihologije i psihoterapeutkinje plesom i pokretima, na kojoj su sudionici imali priliku istraživati mogućnost primjene plesa i pokreta u radu s djecom.
U današnje vrijeme kad je slobodnog plesa i pokreta sve manje, kad već i predškolska djeca imaju „vratnu grbu“ od pretjerane upotrebe razno-raznih gadgeta, terapija plesom i pokretom možda zvuči kao novost, no ona je uistinu „korak prema sebi“. To su iskusili i sudionici radionice koji su osim osnovnog teorijskog znanja stekli i određene praktične vještine ove izuzetno zanimljive i kreativne discipline.
(Psiho)terapija kroz ples i pokret pripada humanistički orijentiranim psihoterapeutskim pravcima i jedna je od četiri kreativne/art terapije uz glazbenu, likovnu i dramsku. Moguća je njena primjena u psihoterapijske, ali i terapijske svrhe. Oslanja se na razne psihoterapijske pravce i koristi najnovija saznanja iz psihologije, neurologije, sociologije, kineziologije i ostalih grana. Koristi pokret i ples kao “poziv” klijentu za ulazak u kreativan proces rada na sebi s ciljem poboljšanja emocionalne, kognitivne, tjelesne i socijalne integracije.
"Temelji se na spoznaji da su tijelo i um nerazdvojivi dio iste cjeline te da stanje jednog djeluje na drugo. (Psiho)terapija kroz pokret i ples koristi kreativan pokret u terapeutskom procesu s ciljem dolaženja u kontakt s emocijama i temama koje klijent nije u mogućnosti izraziti verbalno ili ih nije niti svjestan. Izuzetno je pogodna za rad s djecom i adolescentima, jer im omogućuje izražavanje emocija na njima primjeren način, kao i odraslima koji imaju poteškoća u verbaliziranju onog što osjećaju, ali isto tako i za one koji previše intelektualiziraju.", pojasnila je voditeljica radionice Dubravka Veršić.
(Psiho)terapija plesom i pokretom veoma je pogodna za podizanje samopouzdanja i jačanje samopoštovanja, poboljšanje slike svoga tijela i razvoj samosvijesti, smanjivanje anksioznosti, bolje nošenje sa stresom, prorađivanje trauma, psihoterapija kod depresije te poboljšanje socijalnih interakcija i komunikacijskih vještina. Često se primjenjuje kod liječenje poremećaja prehrane, poboljšanja općeg stanja kod dementnih osoba, pomoć u doživljavanju „nove realnosti, kod onkoloških bolesnica, a vrlo čestu primjenu ima kod djece s teškoćama u razvoju
Ponekad se kod djece s teškoćama u razvoju ne razvije razumljivi verbalni govor, no s druge strane oni imaju jedinstveni «govor kretanjem», pa je neverbalna komunikacija je efikasan način na koji bi mogli uspostavljati kontakt sa sobom i sa ljudima oko sebe. Komunikacija preko pokreta pomaže djetetu da bude svjesnije samog sebe, a također da uđe u određenu interakciju sa terapeutom te djecom oko sebe. Preko različitih tehnika koje se u psihoterapiji plesom i pokretom koriste, terapeut, zajedno sa djetetom, radi na razvoju međusobnog povjerenja.
Promjene koje nastaje na nivou pokreta mogu utjecati na kompletno funkcioniranje osobe stoga šireći repertoar djetetovih pokreta donosi mu se mogućnost rasta i napredovanja i pruža širi raspon vještina koje može koristiti u razumijevanju i komunikaciji s okolinom. Važno je naglasiti da je ovaj rad orjentiran na proces, a ne nužno na cilj.
