Većina ljudi za posjet Portugalu odlučuje se tijekom ljetnih ili barem proljetnih mjeseci, no kada se pojave gotovo besplatni letovi usred zime, teško je odbiti priliku za putovanje. Tako smo se par dana prije Božića i nekoliko mjeseci prije sveopćeg kaosa zvanog koronavirus zaputili u Portugal. Porto se nalazi na sjeveru države te je smješten gotovo na samoj obali uz Atlantski ocean zbog čega prevladava oceanska klima koju obilježavaju blage zime, topla ljeta i velika količina padalina tijekom cijele godine. Obzirom da je bila sredina 12. mjeseca, bilo je dosta hladno i puhao je vjetar, ali temperatura srećom nije padala ispod 10 stupnjeva. U razgledavanje grada krenuli smo po ne baš lijepom vremenu, ali oblaci i kiša nisu uspjeli sakriti ljepotu i šarenilo Porta. Portugal je poznat po šarenoj arhitekturi i keramičkoj umjetnosti koja je vidljiva na pročeljima crkava i zgrada, a toga definitivno ne nedostaje ni u Portu.
Željeznički kolodvor Sao Bento vrlo je zanimljiv i isplati se razgledati ga upravo zbog unutrašnjosti stanice koja je ukrašena pločicama koje se nazivaju azulejos i prepoznatljive su plavo-bijele boje. Prva postaja u razgledavanju grada bila je Livraria Lello, knjižara u kojoj se rodila ideja za jednu od najpoznatijih knjiga na svijetu – Harry Potter. Čim uđete unutra postane vam jasno odakle je J. K. Rowling crpila svu tu silnu inspiraciju, knjižara je pravo malo umjetničko remek-djelo iz kojeg jednostavno ne želite izaći. Sve dok ne nastane prevelika gužva zbog previše turista, naravno.
Najveće iznenađenje tijekom razgledavanja grada bio je veliki broj beskućnika na ulicama koji spavaju u kartonskim kutijama čak i zimi. Ima i vrlo mnogo prosjaka koji nisu nužno siromašni i bez krova nad glavom, već je to više stvar kulture. Naime, Portugalci su jedan vrlo otvoren, srdačan i prijateljski nastrojen narod te je njima sasvim normalno da vas zaustave nasred ulice s velikim osmijehom na licu i direktno, bez zadrške i bez srama, žicaju cigaretu, par eura, mobitel jer ''nemaju za poziv'' ili nešto sasvim treće. Dogodilo mi se tako tri puta u deset minuta da me slučajni prolaznik zaustavio i nešto tražio i ja sam svaki put pristala na zahtjev jer su toliko simpatični da ih je nemoguće odbiti. S druge strane, spremni su dati i pomoći čak i kada to ne tražite i sve što rade, rade s puno ljubavi i pozitivnim stavom. Što se tiče nasilja i kriminala, Porto je generalno jako sigurno mjesto, barem dok se krećete glavnim, širokim ulicama u centru grada, no dovoljno je samo skrenuti u jednu od malih, tamnih uličica da se otkrije jedna sasvim druga, manje lijepa strana Porta.
Tražeći trgovinu koja prodaje cigarete slučajno sam zalutala u jedan od takvih kvartova i primijetila koliko se taj dio grada razlikuje od uređenog centra. Kvart je bio prepun smeća, napuštenih zgrada koje su se doslovno raspadale i sumnjivih lokala i trgovina ispred kojih stoje muškarci i odmjeruju i komentiraju žene. Znatiželjno sam ušla u jedan takav mali lokalni dućančić i na svoje veliko iznenađenje, uz raznu hranu azijskog podrijetla, ugledala i našu Linoladu. Kroz razgovor sa simpatičnim vlasnikom trgovine saznala sam da se doselio iz Pakistana prije više od 20 godina zbog teškog siromaštva, a Linoladu drži zbog zajednice Hrvata koji žive u tom istom kvartu te su ga molili da uvede u prodaju naše domaće slatkiše. Bilo kuda, Hrvati svuda. Bez obzira na ''sumnjive'' kvartove, grad zaista je siguran i vrlo dobro povezan javnim prijevozom pa se može samostalno kretati čak i noću ako ste dovoljno hrabri.
Najbolji dio Porta (po mojem skromnom mišljenju) je hrana, i to slatka peciva iz lokalnih pekara. Točnije, Bola de Berlim, Queijada, Eclairs, svima najdraži Pasteis de Nata i ostatak ekipe. Peciva se rade od tijesta koje je izgledom i okusom slično našem lisnatom tijestu i većinom su bogato punjena jednom te istom kremom od jaja. Kad kažem bogato punjena, ozbiljno to mislim. Portugalci ne štede na nadjevu i sasvim je normalno da vam hodajući ulicom na tenisice iz peciva u slapovima ispada gusta žuta krema. Ako zbog ničega drugoga, u Porto se isplati doći zbog tog iskustva! Sastojci možda zvuče poprilično dosadno i bazično, ali peciva su zaista vrlo ukusna i teško je ne udaviti se u njima. Kad je prava hrana u pitanju Portugalci jako vole morske plodove, a posebice škampe na kojima baziraju i s kojima kombiniraju sva moguća jela. Uz škampe vole i jela na žlicu i generalno se poprilično zdravo hrane (ako izuzmemo slatkiše iz pekare).
Grad je poznat i po istoimenom piću, odnosno vinu kojeg se može naći na svakom koraku. Porto je desertno vino s višim udjelom alkohola od klasičnog vina, slatkastog je okusa i isplati se kušati ga. Nije revolucionarno, neće vam promijeniti pogled na vino, ali je ukusno. Ono što nije toliko poznato turistima je portugalsko pivo i eksplozivni razvoj craft scene posljednjih nekoliko godina. U barovima i vinarijama koje su tipično rezervirane za ispijanje i testiranje vina, može se naći i mnogo vrsta lokalno proizvedenog craft piva izvrsne kvalitete i odličnog okusa. Prema tome, neovisno o tome jeste li više ljubitelj piva ili vina, u Portu ćete svakako naći nešto za sebe.
Životni standard u Portugalu je malo viši nego u Hrvatskoj, ali su cijene hrane, ulaznica za muzeje, karata za javni prijevoz, restorana i barova gotovo identične kao kod nas što znači da ovdje sigurno nećete bankrotirati, a to je dodatan razlog za posjetiti Portugal. Sve u svemu, Porto je odličan izbor za kratki bijeg od stvarnosti i nudi dovoljno sadržaja da se u njemu kvalitetno provede nekoliko dana, a po želji i više. Ostao mi je u sjećanju kao jedno od onih mjesta od kojih nisam očekivala mnogo, a dobila sam i previše.
Tekst i fotografije: Jana Sarić
