Samo dan prije prpošnog i vedrog 21. lipnja koji označava početak ljeta, obilježava se dan obojan malo tmurnijim bojama, ali ispunjen nadom u bolje sutra - Svjetski dan izbjeglica. Sa slikama tužnih, izgubljenih lica koja su primorana napustiti svoje domove, gradove, države i otići u nepoznato potražiti bolju budućnost susrećemo se, nažalost, svakodnevno. Svih su nacionalnosti, boja, ali i uzrasta, a baš ovo zadnje nas često natjera da zastanemo i zamislimo se kad je u prvom planu slika djeteta.
Nažalost, nisu sva djeca sretna. Neka su rođena u tko zna kakvim uvjetima i nije ih u toplom domu čekao najljepši krevetić pun mekanih igračaka i prigodno ukrašen balonima plave ili roza boje.
Neka su djeca – djeca rata. Djeca tužnog, ratnog djetinjstva.
Život je nepredvidiv pa može baš takvu djecu nagraditi sretnim životom koji će živjeti kao odrasli ljudi.
No sjećanje na djetinjstvo zauvijek ostane u ljudima. Mnogi su svoja sjećanja i svoje uspomene sačuvali u jednom sasvim posebnom muzeju otvorenom u siječnju 2017. godine - Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.
https://www.facebook.com/warchildhoodmuseum/photos/a.750531421746910/1085758754890840/?type=3&theater
Razgled zbirke koja se sastoji od osobnih predmeta, audio i video svjedočanstava, fotografija, pisama, crteža i drugih dokumenata koji dočaravaju jedinstveno iskustvo odrastanja u ratu, iskustvo je koje na svakog posjetitelja ostavi trag te potakne na razmišljanje kakvi bismo trebali biti jedni prema drugima.
Nemjerljiva je težina tuge koju nosi svaki eksponat, svaka priča prisutna u ovom muzeju. Može se vidjeti „Spasilac bicikl Poni“, „otok s blagom“, „original Levisice“, „napuštena gitara“, ljuljačka koju je izradio djed ili kartonska pancirka napravljenu od kutije za lunch paket, koju je izradio Amel, kojeg je ubio snajper. Muzeju je kutiju darovao njegov brat Džemil kojemu je taj snajper zajedno s bratom ubio i djetinjstvo.
https://www.facebook.com/warchildhoodmuseum/photos/a.750531421746910/1209482802518434/?type=3&theater
Najtužnija stvar koju Muzej čuva zasigurno je Ninin dnevnik.
„Zašto, prokleti bili, ubijate naše duše, koje postoje samo da vole? Da vole mir, igru, sreću. Ali opet, kleti vas neću, jer i vi ste tate neke djece što vole mir i sreću.“
Belma je izgubila sestru Ninu kada je imala samo 12 godina. Bila je jedno od posljednje djece ubijene tijekom opsade Sarajeva.
Stalni postav upotpunjuje se tematskim izložbama pa su tako u okviru izložbe pod nazivom „Mir pripada svima“ u muzej stigle i priče djece izbjeglica iz Sirije koja žive u izbjegličkom kampu u Libanonu. „Voljela bih kada bi sve moglo biti kao prije“, napisala je djevojčica Halla koja je muzeju posudila svoju najbolju prijateljicu – lutku koja je prati kroz sve selidbe „u potrazi za utočištem“.
https://www.facebook.com/warchildhoodmuseum/photos/a.750531421746910/1157844841015564/?type=3&theater
Mnogima će se oči napuniti suzama ispred vetrine s ključevima najljepše kuće na svijetu djevojčice Marwe. Kuće koja je izgorjela, ali Marwa se želi vratiti i pomoći obnovi svog doma, svoje Sirije.
Muzej je otvoren i za primanje novih eksponata koji svjedoče o djetinjstvu u ratno doba, bilo da se radi o osobnim predmetima, fotografijama, dokumentima ili video svjedočanstvima.
O Muzeju ratnog djetinjstva snimljen je i dokumentarac.
https://www.youtube.com/watch?v=foHjcDdolhg&amp=&fbclid=IwAR2MqEm9s3GAVNqHhWION0L-e_rHxqZkrKIdCK6iGAbK9cvWNZe26lBfBwg
