Zbor turističkih novinara HND u posjetu Labinu i Rapcu: Kako smo otkrivali ljepote malog srednjevjekovnog gradića u Istri

Piše: Silva Celebrini

Sad znam zašto na njihovim službenim stranicama piše da je to grad u kojem će „naša djeca odgajati svoju djecu“. Čini se malo, a opet tako dovoljno - u dva dana stisnuta tura novinarskog obilaska obuhvatila je većinu onoga što su nam htjeli poručiti i pokazati kako bi prenijeli dalje priču o ljepoti, gostoprimstvu, ljubaznosti, umjetnosti, kulturi gastronomiji, tradiciji i još koječemu u Labinu i oko njega. Na svakom je koraku, na primjer, s ponosom istaknuto ono što je dio prošlosti i što se ne želi zaboraviti poput partizanskih spomenika s petokrakom zvijezdom pa do bezbroj prekrasnih simbola rudara i rudnika, a “Kova je nasa“ misao je vodilja od ulaska u Stari grad do niza galerija i suvenira. Rudari su utkali svoje zdravlje i živote u taj grad koji sada razmišlja kako bi to što su ostavili ostalo ne samo za vječnu uspomenu, već i olakšalo turistički napredak Grada. Jednog će se dana sasvim sigurno turisti voziti podzemnim rudarskim hodnicima i iskopima sve do Rapca i to će biti samo jedna od atrakcija ove destinacije. Ponosni na svoju rudarsku povijest za sada su repliku rudnika za turiste izgradili u Muzeju koji smo obišli.

Astrid Glavičić naša ljubazna domaćica, direktorica Turističke zajednice Rabac Labin kaže kako ova turistička destinacija na dvije lokacije ima prednost u odnosu na ostala turistička mjesta.

"Turizam se u starogradskoj jezgri počeo razvijati prije desetak godina a različite su kategorije turista koji dolaze u Labin i onih koji posjećuju Rabac jer njih ponajprije zanima povijest, baština i gastronomija. U ovoj godini bilježimo 10 posto više noćenja u Starom Gradu u odnosu na prošlu", kaže Astrid.

Dočekao nas je i ispratio gradonačelnik Labina Valter Glavičić koji je istaknuo zadovoljstvo ovim posjetom rekavši da je siguran da smo prepoznali to što nam žele poručiti s aspekta razvoja i planova Labinštine. Labin se razvija, ali ljudi su isti, kaže Glavičić, vrijedni i gostoljubivi. Mi smo još jedina destinacija koja usprkos ogromnim pritiscima uspijeva sačuvati svoju prirodu i okoliš i ne podliježe masovnom turizmu, kaže gradonačelnik.

Labin je grad umjetnika, grad kulture, grad povijesti i grad mladih s vizijom. Oni nude nešto autentično povezano s tradicijom i obitelji.

Nekada je u Labinu bilo pedesetak umjetničkih galerija, broj se smanjio, ali sada su tu naraštaji novih mladih umjetnika koje privlače ljepote ovoga grada i koji mu vraćaju dušu.

No Vinko Šaina ipak spada u stariju generaciju koja se ne predaje. Istina osim što taj umjetnik kojega nazivaju „Slikarom svjetla“ svoj atelje puni slikama neba, mora, zemlje, on se pomalo bavi i proizvodnjom vina s kojima nas je počastio na svojoj prekrasnoj terasi s pogledom koji očarava.

Posjetili smo i galeriju Merania koju vode mama i sin Dolores i Piero gdje se nude zanimljivi suveniri bazirani na rudarstvu, keramici, a u toj se manufakturi izrađuju i rasvjetna tijela.

Na mladima svijet ostaje pa tako u Labinu i oko njega brojni mladi ljudi pokreću OPG-ove nastojeći biti originalni. U proizvodnju izvrsnog sira u OPG-u Dol uključena je cijela obitelj a mlada Marta Glavičić prezentirala nam ga je tijekom boravka.

"Nastojimo ponuditi kupcima ono što mislimo da nedostaje na našem tržištu poput ljutih a prirodnih umaka, sami uzgajamo paprike od kojih ih pripremamo", kaže nam vlasnik firme Forto, Stefan Petrović, a ne trebam posebno naglašavati da je riječ o vrlo mladom čovjeku.

Tu su zatim medari, pa proizvođači craft piva i naravno vinari i sve to polako postaje dio gastronomije i turističke ponude novog pravca razvoja Labinštine. Mnoge su stvari još u povojima, no ono što smo vidjeli i ljudi koji su nam se predstavili garancija su da će se ideje i planovi razvijati i napredovati.

Jer, ideja ne nedostaje pa su tako upravu tu prvi pokrenuli tzv. disc golf gdje se bacaju leteći frizbiji umjesto golf loptica. Euro Juričić začetnik tog sporta u Labinu pokazao nam je disc golf teren Terra Malvasia kod OPG–a Juričić gdje su kolege imali priliku i iskazati se u bacanju frizbija.

Naravno ne trebam posebno spominjati nadaleko poznati Mediteranski kiparski simpozij koji smo posjetili i kroz koji nas je povela ljubazna Renata Kiršić, predsjednica udruge, a koji svake godine okuplja veliki broj sudionika čije skulpture ostaju u Parku.

Za kraj ostavila sam gastronomsku ponudu koja nas je oduševila. Istarska tradicionalna kuhinja u svojim najboljim izdanjima prisutna je u restoranima koje smo posjetili. Rekli bi tako jednostavno a tako dobro. Istarska maneštra s bobići u restoranu Markus gdje su nam još poslužili domaće fuže s tartufima te šugo s njokima i labinjonskim krafima, uz desert, a to su opet bili krafi, ali ovog puta u karamel umaku, menu je koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Šef restorana Robert Knapić otkrio nam je i neke recepte posebno o Labinjonskim krafima koje se trude zaštiti pod tim imenom i koji su nas pratili i u slatkoj i u slanoj varijanti. Sve je počelo u restoranu Kvarner gdje je osnova ipak bila riblja, a za završnicu našeg putovanja mama Larija Juričića iz OPG Juričić poslužila nam je tradicionalno istarsko predjelo te šugo s fužima koje je sama radila i koje smo pojeli do zadnjeg komada.Za desert naravno krafi ali i izvrsne domaće kroštule i orahnjača.

Ma ljudi moji otišli smo puna srca iz tog predivnog kraja koji treba postati neizostavna destinacija i stranih i domaćih turista gdje će napuniti baterije u ljepoti prirode i ljubaznosti domaćina. Štošta ćete naučiti i spoznati. I to da tamo govore cakavicom koja je ključni element duhovnog, povijesnog, kulturnog i jezičnog identiteta Labinštine i koja ima status zaštićenog nematerijalnog dobra.