Sarajevo je glavna uloga u ovom dokumentarcu. Sarajevo – ne kao ime grada, nego kao metafora za ovo vrijeme u kojem učimo kako da živimo jedni pored drugih sa svim našim različitostima.
MALI DOKUMENTARNI FILM O 3 PISMA prati iz vizure kompozitora nastanak i prva izvođenja koncerta za tri violine i simfonijski orkestar. Umjetnici koji se pojavljuju u filmu su s raznih strana svijeta i dolaze iz tri tradicije: kršćanske, jevrejske i muslimanske. Tri tradicije koje čine bogatstvo Sarajeva i njegovu tragičnu sudbinu.
Režija: Goran Bregović
Scenarij: Goran Bregović
Direktor fotografije: Remi Crepeau
Montaža: Remi Crepeau, Goran Bregovć
Muzika: Goran Bregović
Zvuk: Kamarad Studio
Producent: Goran Bregović
Produkcija: Tetak Sarajevo
Kontakt: Adis Gojak; gojak_adis@yahoo.com
Kažu da je Stradivari koristio javor iz Bosne za izradu svojih nenadmašnih violina. Tako počinje dokumentarac za koji, pored glazbe i produkcije, također scenarij i režiju potpisuje Goran Bregović. Ideja multikulturalnosti kao vrhunskog principa življenja zajedno na zemlji bliska je autoru. U filmu će po tko zna koji put spomenuti svoje “miješano” porijeklo kao neki oblik “izgovora” za potrebu da bude (ne)normalan u vremenu jednoumlja.
Poznati su bosanski tkani ćilimi i serdžade. Umijeće tkalje mjeri se brojem različitih boja vune upletene u mustre koje onda ćilim čine i vrijednim i lijepim. Jednobojni ćilim nije velika umjetnost jednako kao ni jednonacionalno društvo. Ljepota dolazi iz spoja različitosti u kome se nitko ne osjeća manje ili više vrijedan. Po tim principima trebalo bi funkcionirati svako uspješno multikulturalno ili multinacionalno društvo. Naizgled logično ali u stvarnosti daleko od jednostavnog.
Bregović spaja ono što mnogima izgleda nespojivo. To je njegov princip još od samih početaka bavljenja glazbom. Jednom je rekao da je to valjda osobina samoukih glazbenika kojima se fućka na pravila i forme. Važno je da nešto dobro zvuči i da služi svrsi, a ne da zadovoljava pravila i norme. Glazba, i umjetnost uopće, mogu doprinijeti međusobnom razumijevanju i proširenju vidika. Je li to velika mudrost ili...? I na to pitanje odgovorio je Brega jednom davno: “To je samo rock and roll, ništa mudro”.
Na koncu filma dolazi i moguća poruka da nas Bog za vrijeme svog bavljenja stvaranjem svijeta nije naučio zajedničkom životu. Izgleda da ćemo se tome morati sami učiti.
Davor Mucić
